Ankorana

Zamislite da od života nemate nikakvih velikih očekivanja, da se nikad ne žurite, da dugo žvačete ručkove, pomažete tanjur kruhom kad završite. Da živite negdje kraj mora, da plivate, šetate s rukama prekriženim na leđima, da imate brod. Zamislite da živite u Dalmaciji, zarobljeni u ljetnom danu. Ako vam je život trenutno potpuna suprotnost opisanom i to vam je teško zamisliti, u rukama držite zbirku pjesama koja će vam pomoći. Život ovim pjesmama opjevan, jednostavan je život. Banalan kao ljetni dan u kojem ništa posebno ne radite, ali svejedno u njemu uživate. Pjesme su zbog lakšeg snalaženja podijeljene u tri dijela. Prvi dio čine pjesme napisane uz more, pejzažne, kako kažu djeca u školi, vezane uz Dalmaciju i sve njeno fizičko. Drugi dio čine pjesme napisane u kužini, centru kuće, a pisala ih je žena o sebi, djeci i obitelji. Treći su pak dio pjesme napisane uz kantunal, u krevetu, i one govore o onome o čemu ne govorimo svakome i svugdje – o ženskom i muškom. Jezik zbirke razumjet će svi, i oni koji ne govore ovim dijalektom, jer moraju. Drugačije napisati ove pjesme bilo bi nepošteno – kako pisati o Dalmaciji ako ne na dalmatinskom.