Ono najvažnije

Bog nas poziva da spoznamo ONO NAJVAŽNIJE – u ovom vremenu kada sve prestaje biti važno, počevši od ljudskog života u majčinu krilu, pa sve do poziva na život s Bogom, u epohi koja prethodi III. svjetskom ratu, koja se odvija pred našim očima usprkos tomu što ih zatvaramo da ne bismo vidjeli!

Knjiga nastala na temelju duhovne obnove nazvane Ono najvažnije

Sve rjeđe me Duh Sveti poziva da držim govore i pitam se zašto je to tako. Kao da je njegov glas umuknuo. Ne samo da mi zdravstveno stanje sve češće otkazuje poslušnost, nego i, osluškujući bilo kakav glas pred vratima Biblije, sve češće čujem tišinu. Godine 2015. u Marijinu svetištu Leśniow ipak sam održao predavanje o duhovnoj obnovi, koje sam nazvao Ono najvažnije. Bio sam svjestan da će me Duh Sveti još jednom pokušati podsjetiti, mene i one koji su me slušali, na ljubav koja se iz Isusova Srca, iz Srca njegove Majke, širi svijetom. Ali onih željnih te ljubavi sve je manje. Dok sjedim u ispovjedaonici, susrećem ljude koji se kaju te, zabrinuti za stanje svoje duše i za budućnost, a prije svega za svoj spas, u tajnosti tiho ispovijedaju svoje grijehe. Istovremeno se na ulicama naših gradova sve češće može zapaziti marširanje i glasno deranje neprijatelja života, Crkve, samog Boga. Tko u tom trenutku ne bi pomislio na Sodomu, u kojoj je Lot kriomice anđelu ispovijedao zanemarivanje Boga u svojoj duši, pri čemu su vani odjekivali usklici izopačene i zaslijepljene gomile, koja je žudjela jedino za iskorištavanjem ljudskog tijela do mile volje? U proljeće 2015. godine napisao sam tu rekolekciju, koju sam zatim održao u srpnju, ali, vremenski ograničen trajanjem konferencije, slušateljima, okupljenima u domu Majke Isusove u Leśniowu, mogao sam predstaviti samo jedan njezin dio. Zatim su uslijedili mjeseci pripreme teksta te rekolekcije za tiskanje. Njoj sam dodao i naknadna promišljanja, jer rekolekcija nikada ne završava u savjesti onoga koji savjest propovijeda. Voditelj duhovne obnove prvi je koji sluša riječ Božju. Ne znam što donose naredne godine, ali osjeća se rast napetosti koju, osim u kinematografskoj produkciji, možemo vidjeti i u očima ljudi, čiji je pogled sve površniji, kao da je izgubio svoju dubinu. Svugdje se osjeća strah. Zato je i sve nužnije propovijedati evanđelje, dobre vijesti koje daju nadu. Molim Boga da riječi koje sam odlučio izreći, napisati i korigirati budu od pomoći barem za neke, da otkriju spas u Isusu Kristu. Iz autorova uvoda knjizi ‘Ono najvažnije’