Postoji jedan zanimljiv paradoks u svijetu klasika: što su djela mračnija, složenija i emocionalno neugodnija, to ih suvremena popularna kultura često prikazuje nježnijima, romantičnijima i „lakšima“. Dovoljno je pogledati sudbinu romana poput Frankensteina, Orkanskih visova i Drakule – knjiga koje su u izvorniku duboko tjeskobne, moralno ambivalentne i često brutalne, a koje su na filmu nerijetko pretvorene u priče o tragičnoj ljubavi, sudbinskoj povezanosti ili gotovo poetskoj melankoliji.
FRANKENSTEIN: mračna tragedija o ljudskoj odgovornosti
Knjiga:
Frankenstein; ili, Moderni Prometej Mary Shelley nije „romantični horor“. Po meni spada u duboko filozofski roman o opasnostima ambicije, stvaranju života i moralnoj neodgovornosti. Victor Frankenstein ne stvara biće koje se kasnije ispunjava bijelom emocijom ili poetikom nego njegov projekt stvara biće koje pati, biva odbačeno i nasilno reagira na okrutnost svijeta. Tema je bijede, izolacije i beznađa, ne sentimenta ili „romantične čudnovatosti“.
Zašto je mračno?
Knjiga propituje što znači biti čovjek, tko snosi odgovornost za patnju i kako odbacivanje društva može uništiti identitet i moral. Znači knjiga je horor, ali i moralna i etička tragedija.
Filmovi 2025/2026:
Nove adaptacije koje dolaze, primjerice “Frankenstein” (2025) redatelja Guillerma del Tora: vizualno su gotičke i dramatične, ali uglavnom naglašavaju osobnu tragediju i romantičnu melankoliju lika i čudovišta na način koji je lakše probavljiv modernoj publici, nego sirova filozofska jezgra knjige.
Osim toga, uskoro dolazi i The Bride (2026), potpuno reinterpretirana verzija Frankensteina usredotočena na ljubavnu dinamiku stvorene žene i njezinu „nevjestu“ – što je zasad više romanizirano-fantastična vizija nego klasični horor.
Zaključak:
Filmovi ističu emocionalne, estetske i romantične nijanse, a knjiga ostaje mračna, filozofski aktivna i neugodno realistična u prikazu društvenih posljedica znanstvenog domišljaja.
ORKANSKI VISOVI: destruktivna ljubav, ne romantična bajka
Knjiga:
Emily Brontë napisala je roman koji je daleko od uzvišene romanse. Orkanski visovi su priča o opsesiji, osveti, samouništenju i međugeneracijskom nasilju. Heathcliff i Cathy nisu romantični junaci koji se lijepo gledaju u ekranizacijama; oni su emocionalno brutalni, nepredvidivi i destruktivni jedno prema drugome i prema svima oko sebe.
Zašto je mračno?
U originalnoj knjizi ljubav nije uzdignuta nego je patološka, i na kraju ne vodi spasu, već raspadu obitelji, ruševinama i smrti. Nema „lijepih završetaka“; postoji samo ciklus patnje.
Film Wuthering Heights (2026):
Nova ekranizacija u režiji Emerald Fennell (Premijerno u veljači 2026.) fokusira se snažno na strast i estetiku, s Margot Robbie i Jacobom Elordijem u glavnim ulogama. Film je vizualno raskošan, erotski nabijeno stiliziran, a naglasak je na intenzitetu veze kao melodramatske točke privlačnosti, skoro kao romantična priča za moderne gledatelje.
Međutim, prema kritikama, baš stil i estetika nadmašuju suštinu: film je optužen da “žrtvuje dubinu zbog senzualnosti i glamura”, a odnosi među likovima djeluju kao modna kampanja nego kao moralno provokativna priča.
Zaključak:
Originalni roman šokira jer odmaže svakoj ideji „uzvišene ljubavi“; film pokušava taj intenzitet prenijeti kao romantičnu energiju, stoga po mome mišljenju, može zbuniti gledatelje koji očekuju literarnu složenost.
DRAKULA: više od ljupke vampirske romanse
Knjiga:
Drakula Brama Stokera (1897.) nije priča o “seksi vampiru”. To je gotički roman koji se bavi strahom, društvenim represijama, seksualnošću i moralnim granicama. Drakula u knjizi je neprijatelj za kojeg se ne zna gdje prestaje humano i počinje zlokobno, a prijetnja koju predstavlja modernoj Engleskoj i civilizaciji širi se kroz pismene dnevnike, telegramske zapise i heterogeni stil pripovijedanja.
Zašto je mračno?
Stokerov vampir nije romantičan; on je simbol straha, invazije i transgresije moralnih granica. Posrijedi je zastrašujuća figura koja tjera protagoniste na borbu za kontrolu nad vlastitim tijelima i identitetima.
Film Dracula (2025):
Postoji adaptacija filma Dracula: A Love Tale (2025) koja u sinopsisu jasno stavlja naglasak na tragičnu ljubavnu priču princa Drakule koji traži svoju izgubljenu voljenu – što je daleko od izvorne tematske srži knjige.
Ovakav pristup (emocionalna, romantična motivacija vampira) nije sam po sebi loš kao vizija, ali jest drugačiji tekst od onog koji Stoker piše, a on piše o vampiru kao simbolu straha i moći, a ne tragikomičnom ljubavniku.
Zaključak:
Ova verzija prikazuje Drakulu više kao tragičnog junaka sudbinske ljubavi nego kao manifestaciju gotičkog horora i egzistencijalnog straha, što je zamka romantizacije vampirskog mita.
Romantizacija ili zastrašujuća bajka? Što dobivaš, a što gubiš?
Što romantizacija daje
- privlači širu publiku i senzibilizira teme
- diže potražnju za originalnim knjigama
- čini klasike popularnijima i komercijalno relevantnijima
Što romantizacija oduzima
- upropaštava moralnu i filozofsku dubinu
- stvara lažna očekivanja prije čitanja knjige
- može uzrokovati frustraciju među čitateljima koji očekuju doslovnu refleksiju književnog djela
- skreće fokus s mračne simbolike prema estetskoj melodrami
Što se dogodi kad čitaš knjigu nakon filma – ili obrnuto?
Ako prvo gledaš film:
Mnogi gledatelji ulaze u knjigu očekujući „lijepu romansu“ ili ugodnu melodramu, a izlaze iz knjige zadivljeni količinom mračne introspekcije, filozofskih pitanja i moralne nelagode. Ovaj kontrast, po mome mišljenju, dovodi do zbunjenosti ili razočaranja.
Ako prvo čitaš knjigu:
Film ti može djelovati plitko, površno ili pogrešno interpretirano. Čitatelji koji dobro poznaju originalnu priču se ljute jer oni vizualni romantizirani likovi ne odražavaju kompleksnost i tamu koju su doživjeli kroz riječi.
To nije nužno loše, možda samo trebaš znati što tražiš.
Zaključak – između estetike i suštine
Romantizacija klasika na filmu nije nužno „kriva“ baš zato jer je to interpretacija. Ali interpretacija koja često ne uključuje sve slojeve izvornog djela. Kao book blogerica, često ističem da filmovi mogu biti ulazna vrata u klasike, ali knjige ostaju dublji, mračniji i intelektualno snažniji tekstovi.
Klasici poput Frankensteina, Orkanskih visova i Drakule nisu samo baze za romantične priče nego su mračne meditacije o identitetu, strahu, društvenim strukturama i mračnim stranicama ljudskog iskustva. I to je ono što ih čini važnima, i nezaboravnima.
U košarici ne robe.