U vremenu u kojem se stvarnost sve češće mjeri ekranom, a osobna vrijednost pretvara u broj pregleda, roman Lajk autora i srpskog redatelja Srđana Dragojevića, dolazi kao nelagodno ogledalo društva u kojem živimo. Iako se knjiga često opisuje kao satirična i izrazito duhovita kritika influencerske kulture, moje iskustvo čitanja bilo je potpuno drugačije. Umjesto smijeha, ova knjiga u meni je probudila osjećaj tihe nelagode i tuge, jer sam je doživjela kao psihološki portret svijeta u kojem je potraga za pažnjom postala gotovo egzistencijalna potreba.
Svijet influencera i društvenih mreža
Na površini, Lajk se bavi svijetom influencera, društvenih mreža i digitalne slave. Likovi koji nastanjuju ovu priču žive u prostoru u kojem se svakodnevni život neprestano pretvara u sadržaj, a osobni identitet polako se oblikuje prema pravilima algoritma. Njihova svakodnevica sastoji se od snimanja, objavljivanja, reagiranja na komentare i stalnog praćenja statistika koje govore koliko su ljudi zainteresirani za njihov život. Međutim, ono što na prvi pogled izgleda kao ironijska priča o pomalo apsurdnoj profesiji zapravo se vrlo brzo pretvara u mnogo dublju analizu društva koje je takav fenomen stvorilo.
Dragojević kroz ovu priču ne promatra influencere samo kao karikature ili površne figure digitalne kulture. Naprotiv, on ih prikazuje kao ljude čiji je identitet postupno počeo ovisiti o reakcijama publike. Lajkovi, pregledi i komentari postaju svojevrsni dokaz postojanja, mali digitalni signali koji potvrđuju da je netko viđen, prepoznat i, barem na trenutak – relevantan. Upravo u tom trenutku roman prestaje biti samo satira i počinje funkcionirati kao psihološka studija o potrebi za priznanjem.
Kad se ogoli ironija i humor
Jer kada se ogoli sva ironija i humor, Lajk govori o jednoj od najdubljih ljudskih potreba – potrebi da budemo viđeni i priznati. Društvene mreže tu potrebu nisu stvorile, ali su je pretvorile u sustav koji je moguće kvantificirati. Ono što je nekada bila društvena interakcija danas je broj koji se može osvježiti jednim potezom prsta. U takvom sustavu identitet lako postaje performans, emocije se pretvaraju u strategiju, a svakodnevni život poprima oblik neprekidne javne prezentacije.
Zbog toga se čitatelj tijekom romana često nalazi u neugodnoj poziciji. Na prvi pogled, moguće je smijati se apsurdnim situacijama u kojima se likovi nalaze – njihovoj opsesiji za popularnošću, njihovim dramatičnim reakcijama na pad pregleda ili njihovim pokušajima da ostanu relevantni u svijetu koji stalno traži nešto novo. Međutim, kako priča napreduje, postaje sve jasnije da se iza te površine krije osjećaj praznine. Likovi ne traže samo popularnost; oni traže potvrdu vlastite vrijednosti.
U tom smislu roman zapravo ne kritizira samo influencere. On mnogo više kritizira društvo koje je takav sustav stvorilo i koje ga svakodnevno održava. Influenceri postoje zato što postoji publika koja ih želi gledati, komentirati i pratiti. Svaki lajk, svaki klik i svaki pregled dio su istog mehanizma. Upravo zato Lajk djeluje kao svojevrsno ogledalo: dok čitamo o likovima koji su opsjednuti pažnjom publike, ne možemo izbjeći pitanje koliko smo i sami dio tog sustava.


Kako knjiga utječe na influencere i mlade
Za mene je ova knjiga bila posebno zanimljiva upravo zato što se i sama bavim stvaranjem sadržaja o knjigama na društvenim mrežama. Dok sam čitala roman, nisam ga mogla promatrati potpuno neutralno, iz perspektive nekoga tko stoji izvan tog svijeta. Naprotiv, čitanje je povremeno djelovalo kao suočavanje s pitanjima koja su mnogo šira od same priče. U digitalnom prostoru algoritam ne razlikuje sadržaj po njegovoj kulturnoj ili intelektualnoj vrijednosti – za njega su jednako važni svi oblici pažnje. Bilo da se radi o viralnom videu, kontroverznom skandalu ili preporuci dobre knjige, sve je dio iste logike vidljivosti.
Upravo zbog toga roman otvara jedno neugodno, ali vrlo važno pitanje: u kojoj mjeri sadržaj koji stvaramo proizlazi iz autentične strasti, a u kojoj mjeri iz svijesti o tome što će bolje funkcionirati u digitalnom prostoru? Ta granica često nije jasna, a Lajk nas podsjeća koliko je lako izgubiti je.
I možda je upravo zato moj doživljaj ove knjige bio drugačiji od očekivanog. Dok su mnogi u njoj pronašli humor i satiru, meni se činilo da je riječ o mnogo tužnijoj priči. Priči o generaciji koja je odrasla pred kamerom, o ljudima koji su naučili kako izgledati sretno prije nego što su naučili kako biti sretni, i o društvu koje ponekad više cijeni spektakl nego stvarnost.
U čemu je problem?
Zbog svega toga Lajk je roman koji ostavlja snažan dojam čak i nakon što se zatvori posljednja stranica. On nas podsjeća da problem možda nije u samim društvenim mrežama, nego u načinu na koji smo ih uklopili u vlastiti osjećaj vrijednosti. Jer želja da budemo viđeni i prihvaćeni potpuno je ljudska. No kada počnemo vjerovati da vrijedimo samo onoliko koliko smo vidljivi, tada digitalni svijet prestaje biti alat – i postaje mjera identiteta.
Upravo u tom prostoru između vidljivosti i stvarnosti, između performansa i autentičnosti, nalazi se prava težina romana Lajk. I zato je to knjiga koja možda neće sve nasmijati, ali će mnoge natjerati da se na trenutak zapitaju koliko našeg života zapravo postoji izvan ekrana.





